01. november 2011.



Povodom izuzetno značajnog izdavačkog poduhvata Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, u Svečanoj sali Rektorata su u ponedjeljak 31. oktobra 2011. godine, promovirane četiri knjige – naučnoistraživačke studije, utemeljene na rezultatima naučnih istraživanja.
O studijama Genocid u Bosni i Hercegovini – posljedice presude Međunarodnog suda pravde; Masovne grobnice u Bosni i Hercegovini – sigurna zona UN Srebrenica; Genocid u kontinuitetu – svjedočenje ambasadora Arrie i Zločini u Bosanskoj krajini za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991–1995. govorili su poznati i priznati istraživači i ugledni univerzitetski profesori.

Moderator promocije bio je prof. dr. Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, koji je naveo da su u pitanju naučna djela, prije svega, rezultati empirijskih istraživanja o teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, uključujući i istraživanja o genocidu – najtežem obliku zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Pritom se, naveo je profesor Čekić, rezultati istraživanja zasnivaju na relevantnim izvorima i, zaista, objektivno, na interdisciplinaran način istražuju i prezentiraju rezultati istraživanja o najtežim zločinima koji su izvršeni u Rebublici Bosni i Hercegovini, na kraju 20. stoljeća.

Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u kontinuitetu prezentira javnosti, prije svega naučnoj, kao i žrtvama genocida, rezultate naučnog istraživanja o zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Republici BiH na kraju 20. stoljeća, koji, između ostalog, doprinose razvoju nauke o genocidu, kao i satisfakciji za preživjele žrtve genocida.


Knjigu Genocid u Bosni i Hercegovini – posljedice presude Međunarodnog suda pravde promovirali su akademik Ferid Muhić, akademik Omer Ibrahimagić i prof. dr. Ismet Dizdarević. Ovo djelo je zbornik radova sa međunarodne naučne konferencije održane u Potočarima 10. i 11. jula 2001. godine u organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Na ovoj naučnoj konferenciji je učestvovalo 76 učesnika, od kojih je 68 saopćilo rezultate istraživanja. Referati su grupirani i sistematizovani u tri posebne i međusobno povezane tematske cjeline:
1. Presuda Međunarodnog suda pravde – Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore (26. februar 2007) i njene implikacije,
2. Planiranje, pripremanje, organizovanje i izvođenje agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini i
3. Poricanje genocida i sjećanje na genocid.


O knjizi Genocid u kontinuitetu – svjedočenje ambasadora Arrie govorili su akademik Muhamed Filipović, prof. dr. Stjepan Lapenda i prof. dr. Faruk Čaklovica.

Diego Enrique Arria je od 1. januara 1992. do 1. septembra 1993. bio stalni predstavnik Venecuele u Ujedinjenim nacijama. U martu 1992. obavljao je dužnost predsjednika Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. U aprilu 1993. bio je, pored koordinatora Grupe nesvrstanih zemalja u Vijeću sigurnosti, na čelu Misije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, te bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj.

Prilikom obraćanja akademik Filipović je istakao da je Diego Enrique Arria autentični svjedok o mentalitetu, metodi, načinu mišljenja i postupanja međunarodne zajednice, najviših institucija Ujedinjenih nacija, Savjeta sigurnosti i drugih institucija, agencija UN-a, te je naglasio da „njegovo svjedočenje ima apsolutnu vrijednost autentičnog svjedoka, on razotkriva sav lopovluk te strukture. Razotkriva da ta struktura uopće ne može uspostaviti normalan odnos prema činjenicama, kao što su agresija na nezavisnu i suverenu državu, kao što je izvršenje genocida.“

Među promotorima je bio i rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Faruk Čaklovica, koji je istaknuo da su ovakve publikacije obaveza akademske zajednice da na bazi egzaktnih dokaza i bitnih činjenica educira mlađe naraštaje o temeljnim vrijednostima ljudskog života, upozoravajući da se ovakva tragedija nikada i nikome više ne ponovi.


O naučnoj studiji Masovne grobnice u Bosni i Hercegovini – sigurna zona UN Srebrenica govorili su prof. dr. Samir Arnautović i gospodin Amor Mašović.

Ova studija jedna je od prvih studija u ovoj oblasti, te će, vjerujemo, doprinijeti upotpunjavanju praznina, otklanjanju nedostataka, proširivanju i produbljivanju naučnih saznanja, ali i usmjeravanju napora istraživača na evidentirane, a ne verificirane naučne probleme – navedeno je u uvodnim napomenama knjige.

„Kroz faktografske podatke u ovoj knjizi je pokazano da je genocid počinjen i da nije nikakvog lokalnog karaktera, nego da se radi o genocidu koji je počinjen prema sasvim određenom narodu. Također je pokazano da je osnova za činjenje ovih zločina nacionalističko-ideološka“, naveo je prof. dr. Samir Arnautović, te naglasio da svi ovi zločini, zapravo, imaju aspekte kulture konflikta, kao i da je ova knjiga izvrstan osnov da se smisao genocida shvati iz aspekta kulture konflikta.
„Akademska zajednica u Evropi, znanstvenici u Evropi, intelektualci Evrope će se baviti ovim problemom samo ukoliko se genocid u Bosni i Hercegovini shvati kao fenomen modernog svijeta – samo onda kada ta istraživanja koja se ovdje nude istovremeno budu shvaćena u jednom kontekstu u kojem se ona tiču i jednog čovjeka u Švedskoj, Njemačkoj...“, istakao je profesor Arnautović.

O studiji posvećenoj masovnim grobnicama žrtava genocida u Srebrenici gospodin Amor Mašović, predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale BiH, naveo je da je u pitanju prva ozbiljna naučna studija u vezi s ovom temom, koja je nastala kao dio šireg projekta koji ima za cilj da obradi masovne grobnice u svim dijelovima Republike Bosne i Hercegovine. Gospodin Mašović smatra da ona na objektivan način daje presjek stanja zaključno s krajem 2009. godine. Istraživanje je trajalo nekoliko godina i u ovom času ne sadrži sve podatke, ali on očekuje da će u dopunjenom izdanju biti obuhvaćeni i podaci koji nedostaju. To su, prije svega, pokušaji da se definira pojam masovne grobnice kao rezultat genocida u sigurnoj zoni UN-a, pa je navedeno šta se sve smatra masovnom grobnicom, polazeći od broja žrtava. Također, zaključio je da je ova studija veoma važna ne samo za one koji zdravorazumski prilaze istraživanju genocida i njegovih posljedica na prostorima BiH, nego i onima koji pokušavaju negiranjem tog genocida minimizirati ili potpuno eliminirati tvrdnje da se genocid desio.


Promotori knjige Zločini u Bosanskoj krajini za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991–1995. bili su prof. dr. Srđan Vukadinović i doc. dr. Rasim Muratović.

U organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Međunarodnog društva za ugrožene narode u Luksemburgu i Njemačkoj, Univerziteta u Bihaću i Vijeća sabora građana Bosanske krajine u Sarajevu od 22. do 24. septembra 2000. godine u Bihaću je održana Međunarodna naučna konferencija o zločinima u Bosanskoj krajini za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991–1995. Cilj konferencije je bio da se, u okviru naučnoistraživačkog projekta „Zločini u Bosanskoj krajini za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1991–1995.“, naučno, na bazi multidisciplinarnog pristupa, istraže i dokumentiraju zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava na području Bosanske krajine. Na konferenciji je učestvovalo oko 150 učesnika, od kojih je 112 izložilo svoje naučne i stručne radove.

Zbog nedostatka finansijskih sredstava Zbornik radova sa ove konferencije čekao je objavljivanje duže od jedne decenije.

21. october 2011.

Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu objavljuje program master studija pod nazivom HOLOKAUST I GENOCID. Interdisciplinarni master studij će obrazovati i naučno-istraživački osposobljavati sadašnje i buduće istraživače genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Smail Čekić ukazao je na važnost ovog interdisciplinarnog studija.

Nakon 18 godina rada, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, pored naučno-istraživačke djelatnosati, koja je u ovoj ustanovi bazična i primarna, proširuje svoju djelatnost i na područje edukacije na postdiplomskom, a riječ je o master studiju pod nazivom HOLOKAUST I GENOCID.

Prije svega, neophodno je ukazati na činjenicu da je riječ o novom i jedinstvenom master studiju ne samo kada je u pitanju Univerzitet u Sarajevu nego i šire. Ovim master programom naučno-istraživački osposobljavamo sadašnje i buduće istraživače genocida, za područje društvenih i humanističkih nauka. U tok kontekstu, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu kao naučna institucija koja djeluje skoro dvadeset godina, radi u kontinuitetu na istraživanju prije svega u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljeća, a za što ima i izuzetno iskustvo koje želi na prenese na buduće istraživače.

Šta smatrate glavnim prednostima master studija pod nazivom HOLOKAUST I GENOCID?

Praksa je pokazala da je na polju istraživanja genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, pa i u regionu, evidentna deficitarnost kadrova- kvalifikovanih i naučno-kompetentnih istraživača sa posebnim moralnim kvalitetima zbog prirode problema i karaktera predmeta istraživanja. Cilj nam je dobiti studente sa svih kontinenata kako bi, upravo na Univerzitetu u Sarajevu bio jedan Međunarodni centar iz oblasti istraživanja. U tom kontekstu Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u skladu s odlukom Senata Univerziteta u Sarajevu dobio je saglasnosti na Nastavni plan i program Interdisciplinarnog master studija HOLOKAUST I GENOCID, čime je proširena djelatnost i na edukaciju budućih istraživača genocida, koji će pohađati postdiplomski (master) studij na Univerzitetu u Sarajevu. Nosilac master studija je Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u saradnji sa drugim visokoškolskim ustanovama iz zemlje i inostranstva.

Kakav je interes za studij i ko može biti potencijalni kandidat?

Spoj naučno-teorijskih saznanja i naučno-istraživačke aktivnosti, za šta Institut ima izvanredne mogućnosti i bogato istraživačko iskustvo, predstavlja poseban kvalitet studija, koji će, vjerujemo, privući značajnu pažnju velikog broja istraživača iz ove oblasti. Na studij se mogu prijaviti svi zainteresovani - kandidati koji su završili studij po Bolonjskom procesu ili četverogodišnji studij po starom nastavnom planu.

Sa kim ste ostvarili saradnju i šta je osnov internacionalnosti ovog studija?

Eminentni predavači prenijeti će im znanje ukazujući na mnoge historijske i političke činjenice, uključiti ih u raspravu tj. potaknuti ih na istraživanje. Naime, kada je riječ o predavačima, istraživačima, stručnjacima oni dolaze iz Bosne i Hercegovine i svijeta. Posebno naglašavam iz svijeta, jer kada bude tematska oblast koja će studentima pokazati i pomoći da izvrše rekonstrukciju genocida u Ruandi, pa upravo iz te oblasti zovemo stručnjake međunarodnog prava iz Ruande. Naglasio bih da će najviše iz Sjedinjenih Američkih Država biti predavača i stručnjaka.

U kojem domenu se izvodi nastava na ovom studiju?

Naime, riječ je o internacionalnom studiju koji traje 2 godine ili 120 bodova i vodi do akademskog zvanja magistar/magistra.

S obzirom da se radi o internacionalnom studiju, na kojem jeziku će biti realizovana predavanja i da li će biti dostupna potencijalnim kandidatima iz Bosne i Hercegovine?

Nastava će se izvoditi engleskom jezikua, poziv je otvoren za sve kandidate iz Bosne i Hercegovine, Europe i svijeta. Konkurs će biti objavljen u sredstvima javnog informisanja, u kojem će biti decidno navedeni uslovi za upis kandidata.


Intervju je objavljen na portalu: CIPS Center for Interdisciplinary Postgraduate Studies - University of Sarajevo (http://cps.edu.ba/?q=node/173)

19. februar 2011.

U Zagrebu je 17. februara 2011, u Europskom domu, u prisustvu brojnih posjetilaca, održana promocija knjige “ZLOČINI NAD DJECOM SARAJEVA U OPSADI”, autora prof. dr. Smaila Čekića, prof. dr. Muhameda Šestanovića, Merise Karović i Zilhe Mastalić - Košuta.br> Na promociji su govorili: Stjepan Mesić, bivši predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr. Vesna Pusić, zastupnica u Saboru Republike Hrvatske i univerzitetski profesor, prof. dr. Ismet Dizdarević, psiholog i jedan od recenzenata knjige, Blanka Šegović - El Khalifa, predsjednik Udruge za dječija prava, te Ajša Pekez, majka jednog ubijenog djeteta. Moderator promocije bio je prof. dr. Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, koji je izadavač ove knjige.
Na promociji je, pored brojnih građana, prisustvovao i jedan broj ambasadora, akreditovanih u Republici Hrvatskoj sa svojim članovima porodica, te jedan broj poznatih javnih i kulturnih radnika Zagreba, kao i delegacija Udruženja roditelja ubijene djece, na čelu sa predsjednikom Fikretom Grabovicom, te grupa Albanaca koji žive u Zagrebu.
U ime predsjednika Republike Hrvatske prof. dr. Ive Josipovića promociji je prisustvovala njegova savjetnica gospođa Zrinka Vrabec - Mojzeš. O knjizi su izuzetno afirmativno i nadasve nadahnuto govorili Stjepan Mesić, prof. dr. Vesna Pusić i Ajša Pekez.
Stjepan Mesić je ovu knjigu nazvao “spomenikom za svu djecu ubijenu za vrijeme opsade Sarajeva”, istakavši, između ostalog, da je ova knjiga “najpotrebnija najviše onima koji se prave da ne znaju. Pred nama je ogoljena, autentična povijest u čitavoj svojoj strahoti”. Stoga je preporučio, prije svega, političarima “da pročitaju svakog dana prije spavanja, makar dio ove knjige, pa će se možda s visina kvazipovijesnih mitova spustiti na zemlju i možda će se prestati diviti svojoj slici u ogledalu i početi misliti na one druge koji upravo o njima ovise”.
Prof. dr. Vesna Pusić je na početku svog izlaganja odala veliko priznanje autorima ove knjige u koncepciji i konceptu naučnog pristupa, valjanoj, dosljednjoj, kritičkoj i odgovornoj operacionalizaciji metodološkog pristupa naučnom istraživanju, te valjanom izboru i savjesnoj i odgovornoj primjeni metoda naučnog saznanja i metode istraživanja. Ovo je utoliko značajnije, jer se, po mišljenju prof. dr. Vesne Pusić, radi o krajnje delikatnoj temi, koja, osim naučno-intelektualnog, podrazumijeva i veliki emotivni napor, pri čemu su autori uspjeli da naučnim istraživanjem dođu do značajnih saznanja, koja su prezentirana u opsežnoj studiji o zločinima nad djecom Sarajeva u opsadi.
Prof. dr. Ismet Dizdarević¸je, pored ostalog, istakao da treba, poslije ovakvih zločina, govoriti i o pomirenju, pri čemu se ne smije zaboraviti na ove zločine. “Mora se razmišljati o katarzi, ne samo onih koji su izvršili taj zločin, jer genocid nikada nije individualna stvar. Neko je morao genocid podržati”, istakao je profesor Dizdarević. Posebno dirljive istupe su imale Blanka Šegović - El Khalifa i Ajša Pekez. Dok je Ajša Pekez, majka ubijene desetogodišnje kćerke Tine, govorila o ubistvu njene kćerke, ali i drugim ubistvima nevine djece, prisutni su do te mjere bili emotivno dirnuti da nisu mogli sakriti suze.

27. januar 2011.

Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta i ove godine se obilježen nizom manifestacija u cijelom svijetu i u Bosni i Hercegovini. Tog dana 2005. godine, Generalna skupština Ujedinjenih naroda je donijela zvaničnu rezoluciju o obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta. Dan 27. januar uzet je kao dan kada je 1945. godine, Crvena Armija oslobodila 7500 zatvorenika, koji su za sobom ostavili nacisti u koncentracionom logoru Auswitz u Poljskoj.
Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu je počeo sa obilježavanjem Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust 2006. godine, da bi ova manifestacija bila iz godine u godinu obilježena sa novim sadržajima i učesnicima. Osim Instituta, u obilježavanju je učestvovala i Jevrejska zajednica BiH Sarajevo i Vijeće Ministara Bosne i Hercegovine, koji su za ovu priliku pripremili prigodan višednevni program. Ispred Instituta je doc. dr. Rasim Muratović, viši naučni saradnik, imao zapaženo izlaganje o Muslimanskim rezolucijama, koje su pokazale stalno nastojanje ovog naroda da štiti druge, da osuđuje i sprečava zločine.
Mr. Elijas Tauber, viši stručni saradnik i istraživač za holokaust u Institutu je posebno govorio o ulozi Franjevaca u sprečavanju Holokausta i o novim pravednicima iz BiH, a isti je jedan od koautora izložbe „Logori u kojima su stradali Jevreji BiH“, zajedno sa Sejdalijom Gušićem i Milenom Gašić.
Mr. Elijas Tauber je također održao 3. februara 2011.Tribinu Univerziteta u Sarajevu na temu „SPAŠAVANJE JEVREJA BOSNE I HERCEGOVINE“.
Doc. dr. Rasim Muratović je povodom obilježavanja 27. januara Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta i genocida, na Tribini Foruma žena KO SBBBiH Sarajevo, 28. januara 2011. održao predavanje na navedenu temu, po čemu je posebno istakao važnost educiranja o ovoj problematici.
U okviru Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust na komemoraciji žrtvama Holokausta, govorio je Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu. U tom sklopu je prikazan Film o logoru Jasenovac.
U galeriji „Novi hram“ u Sarajevu, promovisana je knjiga „Pisma Haimu Altarcu iz koncentracionih logora u II Svjetskom ratu“ (priredili Sandra Biletić i Amira Hujdur), a promotor je bio Dušan Vržina, zamjenik direktora Državnog arhiva BiH. Inače, Institut je publikovao više knjiga o Holokaustu, kao međunarodnom zločinu protiv čovječnosti.

26. januar 2011.

U organizaciji Saveza antifašista i boraca NOAR-a u Bosni i Hercegovini Sarajevo, Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Udruženja za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine “Sinan-paša Sijerčić” Goražde, u Goraždu je 26. januara 2011. održan Okrugli sto “SJEĆANJA, OPOMENE I PORUKE”. Povod za održavanje ovog naučnog skupa je 26. januar 1942., godine, - Dan sjećanja na genocide u gornjem podrinju.
Moderator Okruglog stola je bio Sijerčić Rašid, predsjednik Udruženja za očuvanje prirodne i civilizacijske baštine “Sinan-paša Sijerčić”, iz Goražda. Skupu se obratio i mr. Muhamed Ramović, načelnik općine Goražde, koji je istakao značaj 26. januara 1942., kada je zaustavljen pokolj nad bošnjačkim stanovništvom, te potrebu da se to stalno obilježava, kako se ti zločini više nikada ne bi ponovili. Po njegovim riječima, današnji Okrugli sto je prilika da se još više produbi znanje o ovim tragičnim događajima iz Drugog svjetskog rata.
O važnosti Okruglog stola govorili su predstavnici boračke organizacije, mjesnih zajednica iz Goražda,, a izveden je prigodan muzički program.
Moderator je upoznao učesnike Okruglog stola sa pismom od strane Rade Vukosava, poznatog antifašiste, koji danas živi u Srbiji, u kojem daje podršku ovom skupu, te Bosni i Hercegovini, kao nezavisnoj, međunarodno priznatoj državi.
Jure Galić, predsjednik SABNOAR-a u Bosni i Hercegovini, pozdravio je ovaj skup, istakavši značaj ovog datuma, te borbu svih antifašista protiv zla u tim vremenima i protiv onog što je zadesilo ovu zemlju 1992-1995. Naglasio je da moramo braniti našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, podsjećati se na ove krvave dane, te upoznati sa tim i djecu i unositi to u obrazovni program.
Na skupu je ispred Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu referate podnijelo sljedećih devet naučnih i stručnih radnika ove naučne ustanove:
-Prof. dr. Smail Čekić, ULOGA NOP-a U GORNJEM PODRINJU 1941.-1942.
-Dr. Bećir Macić, GENOCIDNI AKTI NAD BOŠNJACIMA 1992.-1995.
-Prof. dr. Muhamed Šestanović, ZLOČIN GENOCIDA I ZLOČIN ZABORAVA.
-Dr. Rasim Muratović, ZLOČIN I PORUKE.
-Dr. Fikret Bečirović, GORNJE PODRINJE - ZLOČIN U KONTINUITETU.
-Prof. dr. Ismet Dizdarević, PSIHOLOŠKA DIMENZIJA NEGIRANJA ZLOČINA GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA.
-Mr. Sabahudin Šarić, ZLOČINI NAD ISLAMSKIM VJERSKIM SLUŽBENICIMA 1941.-1945.
-Mr. Mesud Šadinlija, ZNAČAJ PROUČAVANJA VOJNE HISTORIJE ZA UTVRĐIVANJE ČINJENICA O ZLOČINIMA PROTIV ČOVJEČNOSTI I MEĐUNARODNOG PRAVA.
-Mr. Husejin Omerović, GENOCID NAD BOŠNJACIMA U VLASENICI 1992.-1995.
U navedenim referatima naučni radnici Instituta su prezentirali dio istraživačkih rezultata ove naučne ustanove o zločinima nad Bošnjacima sa interdisciplinarnog pristupa (historija, politologija, sociologija, psihologija). Opšte je stanovište da je u razdoblju 1941.-1945, kao i 1992.-1995., počinjen zločin genocida nad Bošnjacima, da je danas prisutno poricanje genocida, umjesto da se to prizna, pa čak izrazi i pokajanje do katarze, očigledan je kontinuitet zločina, stalno negiranje Bosne i Bošnjaka, što zahtijeva potrebu da se vodi kontinuirana borba protiv zaborava, koji je zločin na nivou genocida, prezentirani su najkarakterističniji genocidni akti protiv Bošnjaka 1991.-1995., te stradanje vjerskih službenika 1941.-1945., što je dio etnicida, izvršenog na najbrutalniji način, bez klasičnog ubijanja, nego kroz neviđene zločine i torture, prezentirani su zločini na području Vlasenice 1992.-1995., sa napomenom da autor to uradi i za period 1941.-1945., što je on prihvatio, te zločin i poruke.

Na skupu su svoje referate u ime SABNOAR-a u Bosni i Hercegovini još izložili sledeći referenti: -Mujo Kafedžić, DOKLE I ZAŠTO?
-Nikola Janjić, RIJEČ SVJEDOKA GENOCIDA.
-Dr. Marko Oršolić, ŽIVE PORUKE PROŠLOSTI.
-Kasim Čeljo, ODNOS BOŠNJAČKOG POLITIČKOG I INTELEKTUALNOG RUKOVODSTVA PREMA GENOCIDU NAD BOŠNJACIMA.
U diskusiji je učestovalo više učesnika Okruglog stola, koji su rasvijetlili pojedine aspekte ovog zločina.
Učesnici Okruglog stola su, zajedno sa građanima Goražda, na mostu “Most Alije Izetbegovića”, odali počast ubijenima bacanjem cvijeća u Drinu, pri čemu se jedan od rijetkih preživjelih (Nikola Janjić) obratio prisutnim i evocirao uspomene na ove teške događaje. Zaključeno je da se referati sa okruglog stola objave u posebnom Zborniku radova.

22. decembar 2010.

Senat Univerziteta u Sarajevu je krajem juna 2010. donio Odluku o davanju saglasnosti na Nastavni plan i program Interdisciplinarnog master studija HOLOKAUST I GENOCID Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Naime, Institut je, pored primarne djelatnosti naučno-istraživačkog karaktera, u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo i odluke Senata Univerziteta u Sarajevu, proširio svoju djelatnost i na edukaciju budućih istraživača genocida, koji će pohađati postdiplomski (master) studij na Univerzitetu u Sarajevu, čiji je nosilac Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u saradnji sa drugim visokoškolskim ustanovama iz zemlje i inostranstva.
Interdisciplinarni postdiplomski studij pod naslovom HOLOKAUST I GENOCID će obrazovati i naučno-istraživački osposobljavati sadašnje i buduće istraživače genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, jer se u praksi pokazalo da kompleksnost problema i raznorodnost predmeta istraživanja determinira poseban studij iz područja društvenih i humanističkih nauka, na kojem će se sticati naučno-teorijska i metodološko-metodska saznanja, neophodna za empirijska naučna istraživanja genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
Spoj naučno-teorijskih saznanja i naučno-istraživačke aktivnosti, za šta Institut ima izvanredne mogućnosti i bogato istraživačko iskustvo, predstavlja poseban kvalitet studija, koji će, vjerujemo, privući značajnu pažnju velikog broja istraživača iz ove oblasti. Na studij se mogu prijaviti svi zainteresovani - kandidati koji su završili studij po Bolonjskom procesu ili četverogodišnji studij po starom nastavnom planu.
Inače, praksa je pokazala da je na polju istraživanja genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, pa i u regionu, evidentna deficitarnost kadrova- kvalifikovanih i naučno-kompetentnih istraživača sa posebnim moralnim kvalitetima zbog prirode problema i karaktera predmeta istraživanja.
Nakon 18 godina rada, Institut, pored naučno-istraživačke djelatnosati, koja je u ovoj ustanovi bazična i primarna, proširuje svoju djelatnost i na područje edukacije na postdiplomskom, a za one koji budu najbolji i na doktorskom studiju. Poziv je otvoren za sve kandidate iz Bosne i Hercegovine, regiona, Evrope i svijeta. Nastava će se izvoditi na bosanskom i engleskom jeziku. Konkurs će biti objavljen u sredstvima javnog informisanja, u kojem će biti decidno navedeni uslovi za upis kandidata.

22. decembar 2010.

Odlukom Senata Univerziteta u Sarajevu, Dr. Bećiru Maciću, naučnom savjetniku Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, na Svečanoj akademiji održanoj 21. decembra 2010. dodijeljena je Plaketa Univerziteta. Plaketa je povodom 61. godišnjice Univerziteta u Sarajevu dodjeljena istaknutim naučnim djelatnicima.

Istog dana, uposleniku Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i postdiplomcu na Fakultetu političkih nauka, Erminu Kuki, dodijeljena je nagrada iz Fonda “Akademik Edhem Čamo“ za uspješno realiziran naučnoistraživački projekat “IMPERATIV PROSPERITETA“. Nagrada se dodjeljuje kao podrška studentskim naučnoistraživačkim radovima, projektima, umjetničkim ostvarenjima i drugim oblicima studentskog stvaralaštva na Univerzitetu u Sarajevu.

08. novembar 2010.

U Zenici je 5. novembra 2010. godine, u organizaciji Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici održan naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem “BOSNA I HERCEGOVINA I EVROPSKI IDENTITET”. Osnovni cilj Skupa je bio da naučno i stručno odgovori na nekoliko izuzetno aktuelnih pitanja, kao što su: Šta je to kolektivni identitet u 21. stoljeću, pojam ”evropskog identiteta”, identitet i integrativni procesi u svijetu, državni identitet BiH na putu ka punopravnom članstvu u EU, razvoj evropskog identiteta u pravu BiH u okviru usklađivanja pravnog poretka BiH sa pravnim tekovinama EU.
Rad skupa, u kojem je, uz dvojicu uvodničara (prof. dr. Miodrag Simović i prof. dr. Kasim Trnka) učestovalo 27 uglednih naučnih i stručnih radnika iz Bosne i Hercegovine i inostranstva (Srbija, Kosovo), bio je podijeljen u tri tematske cjeline: Identitet i integracioni procesi; Pravni identitet BiH i Evropska unija i Konflikt i krivična teorija.
U radu skupa učestvovali su sa referatima, predstavnici Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu: Dr. Bećir Macić, naučni savjetnik, doc. dr. Rasim Muratović, viši naučni saradnik, doc. dr. Fikret Bečirović, naučni saradnik i mr. Enis Omerović, viši stručni saradnik.
Dr. Fikret Bečirović na ovom skupu podnio je referat ”KORIJENI BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLURALNOSTI KULTURA, ETIČNOST I IDENTITET”. On je, pored ostalog, u svom referatu istakao: ”Ova pitanja su posebno kompleksna na prostoru Bosne i Hercegovine, koja je od pamtivjeka bila pod utjecajem raznih kultura, vjera, kultova i velikih civilizacija. Zbog njene burne historije, čestih sukoba, ratova i vladavine velikih osvajačkih sila, mnogi započeti procesi su ostali nedovršeni, a istovremeno su nametnuti novi”.
Po autoru ”Dugotrajni procesi diferencijacije bosanskog društva puni su ambivaletnosti, od idiličnog suživota, suglasja i jedinstva različitosti do žestokih sukoba, zločina i genocida”. U tom smislu, kroz njegovu prezentaciju je istaknuta sva ”kompleksnost i zamršenost u stvaranju Bosansko-hercegovačkog državnog identiteta”.
Dr. Rasim Muratović u svom referatu ”KOSMOPOLITIKA KAO KOLEKTIVNI IDENTITET U 21. STOLJEĆU” je naznačio da njegov rad ”daje neke prijedloge koji mogu značiti riješenje mnogih problema koji samo na prvi pogled izgledaju nerješivi”.
U tom kontekstu posebno ističe da se ”balans između razlika i sličnosti mora pronaći i uspostaviti. Kosmopolitika danas ide upravo tamo gdje su razlike, jer tamo je univerzalizam. Tamo gdje je danas zahtjev za jednakošću kosmopolitizam se zalaže za pluralizam”. Kako je autor istakao ”rad ima za cilj da natjera čitaoce da razmišljaju o ovim pitanjima. (...) Rad nudi zadovoljstvo i optimizam umjesto apatije i nihilizma”.
Dr. Bećir Macić, u rezimeu svoga rada ”KAKO POSLIJE RATNOG KONFLIKTA U EVROPSKU UNIJU” ističe da ”Evropska unija želi zemlje, koje su izašle iz konflikta, sa stabilnom unutrašnjom ustavno-pravnom strukturom, izgrađenim državnim mehanizmom sposobnim za komunikaciju, posebno u pogledu ostvarivanja njenih odluka, etničkom koegzistencijom, saniranim ratnim posljedicama, dobrim odnosima sa susjedima, aktivnom ekonomskom osnovom.”
Kako u ovakvoj situaciji, autor se pita, osmisliti identitet Bosne i Hercegovine, formirati njenu strukturu, koja će moći da odgovori izazovima EU, odnosno njenim vrijednostima i standardima. Pri tome, on navodi kao ključne aspekte koji su neophodni da bi BiH izradila svoj identitet korespodentan identitetu EU. To su, pored ostalog, ”suočavanje sa prošlošću, realizacija tranzicijske pravde, konstituisanje primjerenog civilnog društva, prilagođavanje ustavno-pravne strukture institucionalnom mehanizmu EU, izgradnja uvjeta za prevenciju genocida i drugih zločina koji su se dogodili u BiH u periodu 1992. – 1995.”
Put od Dejtona do Brisela je težak, ali ostvariv, bez toga BiH bi ostala izolovana, faktor latentnih konflikata i bijede njenog stanovništva, konstatuje se na kraju rada.
U svome radu ”ODGOVORNOST DRŽAVE ZA MEĐUNARODNA PROTUPRAVNA DJELA I DIPLOMATIJA KAO MEHANIZAM RJEŠAVANJA SPOROVA” pripremljenim zajedno sa Zlatanom Omerspahićem, dipl. iur, sa Univerziteta u Zenici, mr. Enis Omerović ”Istražuje odgovornost država kao subjekata međunarodnog prava za međunarodna protupravna djela, kao i diplomatiju kao mehanizam rješavanja međunarodnih sporova mirnim putem, uz osvrt na bosansko-hercegovačku diplomatiju kao sredstvo za brže priključenje Bosni i Hercegovini euroatlanskim integracijama.
Po njima ”odgovornost države još uvijek je sporno pravno i političko pitanje bez obzira što postoje, kako međunarodna krivična djela, tako i delikti građanskog prava, koje načelno čine isključivo države, kao pravni subjekti preko svojih organa i osoba”.
Autori su mišljenja da ”potencijali diplomatije, kao sistematskog i cjelovitog mehanizma za mirno riješenje sporova između država, nisu dovoljno iskorišteni”. U vezi s tim, ”kritički se osvrću i na diplomatiju i diplomatske odnose Bosne i Hercegovine, kao i na koji način diplomatija može biti od koristi Bosne i Hercegovine, kao tranzicijskoj državi, koja svoj identitet i budućnost želi vidjeti u evroatlanskim integracijama”.
Izlaganja predstavnika Instituta su dobro primljena, a oni su dali, povodom toga, više izjava za sredstva informisanja. Razmjenjena su mišljenja sa učesnicima Skupa, uz stav da se mogu uspostaviti određeni oblici saradnje na planu realizacije zajedničkih aktivnosti.

02. novembar 2010.

Na Mrakovici, u nacionalnom parku Kozara, 27. i 28. oktobra 2010. godine održane su druge po redu konsultacije pod nazivom ”Proces izrade Srategije tranzicijske pravde u BiH: Utvrđivanje činjenica”. Organizatori Konsultacija su Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine (BiH) i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, uz podršku Razvojnog programa Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini (UNDPBiH).
Na ovim Konsultacijama su učestvovali i predstavnici Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu: dr. Bećir Macić, naučni savjetnik i mr. Enis Omerović, viši stručni saradnik.
S obzirom da se ova tema dobrim dijelom odnosi i na sadržinu rada Instituta, navedeni predstavnici ove naučne ustanove su iznijeli iskustva u tom pogledu, potencirajući prevashodno na naučnom, odnosno objektivno metodološkom pristupu, uz sve bitne naučne standarde. U vezi s tim uspjeli su da se izbore da se u završne dokumente unese akademska zajednica, a to znači i Institut.
Na skupu je zaključeno da se radi na osnivanju jednog vansudskog mehanizma za utvrđivanje činjenica, gdje je posebna uloga, pored navedenih institucija i civilnog sektora. Navedeno je da naročito javni servisi rade na promoviranju utvrđenih činjenica, da se o tome organizuju javne tribune, da se odrede kontakt osobe na lokalnom nivou, koje će organizirano raditi na ovim zadacima. S tim u vezi potrebno je da se izvrši analiza rada postojećih institucija i mehanizama, te posebno sagledati kako je to regulisano kroz rad komisija koje su formirane u svjetu.
Za Institut je značajno što je jedna od mjera koja je predviđena u domenu utvrđivanja činjenica stimuliranje istraživačkih radova na temu utvrđivanja činjenica, od strane institucija vlasti. Na taj način se stavlja do znanja da se daje novčana podrška i naučno-istraživačkim procesima, što treba adekvatno koristiti.
U kontekstu adekvatnog rada na istraživanju, odnosno utvrđivanju činjenica posebno je apostrofirano uspostavljanje zajedničke baze podataka koja bi bila dostupna svim subjektima koji rade u ovoj oblasti, pa samim tim i naučnim ustanovama, odnosno akademskoj zajednici. Treba istaći da su se Konsultacije bavile i pitanjem izrade riječnika pojmova, koji se upotrebljavaju u domenu tranzicijske pravde, što bi bilo od velikog značaja za istraživače. Na osnovu svega izrečenog može se konstatovati da su uspješno identifikovani operativni ciljevi, mjere, vremenski okviri, te partneri u implementaciji, čemu su doprinijeli i predstavnici Instituta, posebno u smislu sagledavanja mjesta ove naučne institucije u tim procesima.
Odlučeno je da se Konsultacije nastave i o ostalim pitanjima tranzicione pravde, u čemu će Institut aktivno učestvovati.

02. novembar 2010.

U Novom Sadu je 21. i 22. oktobra 2010. održana Konferencija o izazovima i o stepenu implementacije Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i Zakona o tajnosti podataka. Na ovom skupu je učestvovao mr. Enis Omerović, viši stručni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu sa temom: “ISKUSTVA BOSNE I HERCEGOVINE U OBLASTI ZAŠTITE PODATAKA O LIČNOSTI”.
U veoma dobro pripremljenom referatu, mr. Omerović je prenio prisutnima iskustva iz Bosne i Hercegovine. Istakao je da i u BiH postoji velika razlika između normativnog i onoga što se dešava u praksi. Zakon o zaštiti podataka u BiH je usvojen 2001. godine i osnovano je stalno supsidijarno tijelo Vijeća ministara – Komisija za zaštitu podataka. U maju 2006. godine usvojen je novi zakon koji nije unio velike promjene. Međutim, taj zakon je predvidio osnivanje Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH. Ona je osnovana tek u julu 2008. godine”.
Po tom Zakonu, građani BiH nisu informisani o postojanju Agencije i zakona. Situacija u BiH nalaže ”promjenu ovakvog stanja svijesti, s obzirom da se zakon često krši. Npr. u javnim oglasima može se vidjeti da poslodavci često traže ”uvjerenje o neosuđivanosti”. Specifično pitanje za BiH je da li je depersonalizacija presuda koje se objavljuju opravdana. Donedavno, presude su objavljivane sa svim podacima osuđenika. Agencija je takvo objavljivanje proglasila nezakonitim. Međutim, mnogi i danas stoje na stanovištu da bi se za najteže zločine protiv čovječnosti morali objavljivati podaci o zločincima”.
Konferenciji su prisustvovali brojni novinari, predstavnici pokrajinskih organa vlasti, lokalne samouprave i nevladinih organizacija, koji su sa pažnjom slušali iskustva BiH.

02. novembar 2010.

Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 7. oktobra 2010., posjetio je akademik prof.dr. Ejup Ganić, rektor “Sarajevo School of Science and Teehnology”. (Sarajevska škola za nauku i tehnologiju).
U razgovoru sa naučnim radnicima prof. Ganić je izložio i predočio događaje 2. i 3. maja 1992. u Sarajevu, sudski postupak pred Gradskim prekršajnim sudom u Vestminternu u Londonu, oslobađajuću presudu, te predao ovoj naučnoj ustanovi dokument kojim Srbija zvanično priznaje da se radilo o međunarodnom oružanom sukobu u BiH od 27.04.1992. do 19.5.1992.br> Datume 2. i 3. maj 1992., prof. Ganić je označio kao ključne za odbranu Bosne i Hercegovine, njenu samostalnost i opstojnost. Tog dana srpske snage su imale zadatak da eliminišu Predsjedništvo R BiH, te umjesto tog legalnog organa vlasti uspostave marionetsku vlast, koja bi BiH silom zadržala u Jugoslaviji, zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom. Mnogi događaji su nedvosmisleno ukazivali na to, a prije svega zarobljavanje, odnosno kidnapovanje Alije Izetbegovića, presjedavajućeg Predsjedništva, šefa države, diverzija u Glavnoj pošti, i paljenje više objekata u Sarajevu. Jugoslovenska narodna armija, brojne paravojne formacije posebno iz Srbije, tzv. ”niški specijalci” brutalno su napali grad, pri čemu je bio pripremljen i državni udar. Zahvaljujući nadčovječanskim naporima branioca BiH grad je odbranjen i legalno rukovodstvo je nastavilo da djeluje.
Nakon završetka ratnog konflikta na području ex Jugoslavije, MUP RS teretio je vojne, policijske i političke dužnosnike za masakr u Dobrovoljačkoj ulici, što je po mišljenju Haškog tribunala bila legitimna odbrana, odnosno legitimna vojna borba. Nakon toga i sudstvo Srbije se uključilo u događaje 2. i 3. maja 1992., u Sarajevu, pa je napisano više potjernica za visokim dužnosnicima iz BiH, među kojima je bio i Ejup Ganić, član ratnog Predsjedništva BiH. Prof. Ganić je uhapšen 1. marta na aerodromu Hitron u Londonu, upravo na osnovu potjernice koju je za njim raspisala Srbija, 3. maja 1992. Pravosudni organi Srbije su pokrenuli istragu protiv Ganića u decembru 2008., zbog sumnje da je neposredno, zajedno sa drugim licima, protivno sporazumu o mirnom povlačenju jedinica JNA iz BiH izdavao naređenja napada na više objekata JNA. Zbog toga je upućen zahtjev Velikoj Britaniji za izručenje Ejupa Ganića, kako bi mu se sudilo za tzv. zločine zbog napada na kolonu JNA u Sarajevu, 3. maja. Međutim, odbana je dokazala da su optužba a time i zahtjev za ekstradiciju, politički motivirani, a Ganić je pušten na slobodu.
To je predstavljalo veliku pobjedu, u smislu objektivnog interpretiranja događaja u Sarajevu 2. i 3. maja, posebno u pogledu odbrane BiH.
Međutim, ovaj skup u Institutu će ostati upamćen i po tome što je akademik Ganić Institutu ustupio dio dokumentacije sa sudskog postupka pred Gradskim prekršajnim sudom u Vestminsteru – London, a posebno dokument kojim Srbija za zvanično priznaje da se radi o međunarodnom sukobu u BiH od 27.4. 1992. do 19.5. 1992., koji su potpisali Vladimir Vukčević, Tužilac za ratne zločine i Snežana Malović, ministar pravde Republike Srbije. I ovdje je potrebno istaknut sljedeći dio ovog dokumenta: “Dakle, Republika Srbija smatra da je u relevantno vrijeme i mjesto u slučaju okr. Ejupa Ganića reč o međunarodnom oružanom sukobu u kome su učestvovale dve visoke strane ugovornice i to Bosna i Hercegovina sa jedne strane, a s druge SRJ (Savezna Republika Jugoslavija) od 27. aprila 1992. godine do 19. maja 1992. godine. U ovom međunarodnom oružanom sukobu na strani BiH učestvovale su oružane formacije različitog sastava (TO, patriotska liga, zelene beretke, policija i dr.,), a na strani SRJ, JNA bivša legalna i legitimna sila SFRJ, a koje je od 27. aprila 1992. godine prihvaćena od SRJ radi izmještanja na njenu teritoriju”.
Prof. dr. Ganić je izjavio sledeće: ”U Hagu smo 18 godina čekali ovaj dokument od Srbije, nikada ga nije bilo, a stvar se promjenila u procesu koji je vođen protiv mene. To je bilo, kako je naglasio, trenutak njihove iskrenosti, možda nesmotrene iskrenosti, kada su priznali agresiju na BiH u nadi da smo mi ovdje već zaboravili da se osvrnemo na našu prošlost”. Ovaj dokument je prof. Ganić predao zvaničnim organima BiH, ali ga sada predaje i nauci, ovom Institutu, naučnoj ustanovi, koja ga može koristiti kao ključni dokument u svojim istraživanjima.
Uz punu zahvalu za posjetu, te predaju dokumentacije sa sudskog procesa u Londonu a naročito pomenutog dokumenta, prof. dr. Smail Čekić, je istakao da sve navedeno potvrđuje ”da je Srbija u stanju da falcificira historijske činjenice, da laže, obmanjuje, izmišlja ...jer je u Hagu zastupala tezu da ona nije imala nikakve veze s ’građanskim’ ratom u BiH”.
Po njemu, ”ova dokumentacija koju je Institut jučer dobio poslužiće kao jedan od elemenata u eventualnoj vezi procesa pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu”. Zaključujući svoje izlaganje, prof. Ganić je istakao da sve ovo predstavlja borbu za BiH i da se ona i dalje nastavlja. U razgovoru je pokrenuto niz pitanja vezanih za rad Instituta posebno o financiskoj podršci radu ove naučne ustanove. U vezi s tim, naročito treba naglasiti da se uporno radi na formiranju muzeja genocida, koji će biti najbolji svjedok agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima.

02. novembar 2010.

U periodu od 29. Septembra 2010. do 2. oktobra 2010. godine u Sarajevu je održana Međunarodna konferencija (Radionica budućnosti) pod nazivom ''Naracije i konstrukcije o identitetu/nacionalnosti/povijesti u zemljama zapadnog Balkana u XX i XXI stoljeću''. Radionica budućnosti kontinuirano se odganizira od 2008. u Zagrebu, nastavlja sa radom 2009. u Beogradu, a 2010. u Sarajevu. Konferenciju su organizirali Goethe-ov institut iz Sarajeva u suradnji sa Institutom za Istočnoevropske studije iz Berlina. Sekcije su se održavale u prostorijama Goethe-ovog instituta Sarajevu. Na konferenciji je učestvovalo preko 30 mladih naučnika sa univerzitata iz: Beograda, Zagreba, Sarajeva, Berlina, Minhena, Vajmara, Beča, Regensburga, Bazela, Ciriha.
Radionicu budućnosti je otvorio javnim predavanjem Clausa Leggewiea sa temom o društvenim aspektima klimatskih promjena i klimatske politike. Keynote Speaker su bili renomirani bosanskohercegovački naučnici, koji su održali uvodna predavanja: Zilka Spahić-Šiljak (Žene, religija i politika), Dino Abazović (Problem izučavanja religija u Bosni i Hercegovini), Ugo Vlaisavljević (Etnički identitet i nostalgija za prošlim imperijama), Mensur Demir (Arhitektura, identitet, vrijednosti). Stručna područja svih sudionika nalaze se u polju društvenih nauka, a konferencija u Sarajevu je struktuirana u četiri panela: Prostorno planiranje, arhitektura i javni prostor, Religioznost i njena društvena dimenzija, Nostalgija kao spona između sjećanja i očekivanja, Budućnost Bosne i Hercegovine.
Sa Instituta za istoriju – Sarajevo, učestvovala je Dženita Sarač, koja je prezentirala temu: Religioznost i religijsko pripadanje u BiH u 80-im i 90-im godinama. Sa Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu bila su prisutna dva učesnika: Zilha Mastalić-Košuta i Merisa Karović koje su imale prezentaciju rada Sarajevo: juče i danas, u kojem su se osvrnule na kratku historiju Sarajeva, sa posebnim akcentom na opsadu grada, uništenje kulturno historijskih objekata u gradu, u kojima su izgorjeli i uništeni najdragocjeniji spisi iz historije naroda i narodnosti BiH, stari i po nekoliko stotina godina, kao i reintegraciju okupiranih sarajevskih općina, koje su, nakon povlačenja srpskog stanovništva, bile toliko opustošene, da su novinari Oslobođenja konstatovali da neka naselja ''više ne postoje''.
Pored rekonstrukcije opsade, prezentacija je sačinjavala i aspekte sadašnjeg stanja u Gradu, a za stanovnike Sarajeva koji su za ujedinjenje i reinkarnaciju suživota i u dijelu grada koji je pripao Republici Srpskoj, obeshrabruje činjenica da se na njegovom području, tj. u Istočnom Sarajevu, kao državni praznik obilježava Krsna slava (sveti Petar Zimonjić), te stičemo dojam da je ovo grad koji još uvijek počiva na vjerskom načelima, čime se šalje poruka da u njemu nema mjesta za stanovnike drugih nacionalnosti i vjerskih pripadnosti. Ipak, u zaključku ove prezentacije je poslana poruka da podjela Sarajeva, uprkos brojnim tendencijama nije uspjela, ali su ožiljci i dalje prisutni, a trebat će još mnogo vremena da oni zamlade.
Put ka iscjeljenju i ''normalizaciji'' života jeste svakako i naučno utemeljeno istraživanje, prije svega o zločinima počinjenim u Gradu, procesuiranju počinitelja tih zločina, kao i suočavanje sa prošlošću što svakako može biti dugotrajan proces. Organizatori Konferencije obavezali su se da će objaviti zbornik radova sa referatima svih učesnika.

28. septembar 2010.

23. i 24. septembra 2010. u organizaciji University of Leicester iz Engleske, održana je dvodnevna radionica na temu: A contextual view on the Holocaust and genocide denial (Kontekstualni pogled na negiranje holokausta i genocida). Radionica se sastojala od plenarne sesije, dok paneli ovoga puta nisu bili predviđeni. Ovakav vid organizacije prezentiranja tema se pokazao jako uspješnim, jer su svi učesnici radionice slušali i diskutirali svaku prezentaciju ponaosob. Sistem radionice je bio organiziran na način da se nakon svake prezentacije predvidi 20 minuta za diskusiju, koje su bile jako uspješne.
Zbog zdravstvenih nemogućnosti, prof. dr. Smail Čekić i Lejla Gluhić nisu mogli prisustvovati radionici. Umjesto njih, Mr. Enis Omerović je od strane organizatora, a u ime prezentacije prof. dr. Smaila Čekića, bio zamoljen da kaže nekoliko riječi o negiranju genocida u Bosni i Hercegovini. O negiranju genocida u Bosni i Hercegovini otvorila se velika debata, i zajednički dojam je da se svi učesnici slažu da se negiranje genocida u Bosni i Hercegovini treba inkriminirati.
Nakon toga, Mr. Enis Omerović je prezentirao referat Lejle Gluhić, koji je govorio o sudskoj praksi procesuiranja negiranja genocida u svijetu. Njezin referat je, također, našao pozitivan odjek. Izlaganje Mr. Enisa Omerovića nosio je naziv: Negiranje genocida kao međunarodno krivično djelo u kojemu je prezentirao jedan novi koncept poimanja negiranja genocida kao međunarodnoga zločina, koji bi u to ime bio inkriminiran međunarodnom konvencijom unutar sistema Ujedinjenih nacija.
Tekst Mr. Omerovića bio je znatno znanstveno provokativan i usmjeren na jedan novi znanstveni pogled problema negiranja holokausta i genocida na međunarodnoj razini. Osnovno pitanje na koje je autor teksta želio odgovoriti bilo je: da li negiranje genocida može biti međunarodno krivično djelo i ukoliko može, kako i na koji način definirati njegov status?
Nakon prezentacije otvorila se vrlo konstruktivna rasprava između pristaša da se negiranje genocide ne smije ni u kom slučaju kriminalizirati, jer je jedna od osnovnih sloboda čovjeka: sloboda govora i javnog izražavanja, te učesnika koji su zastupali tezu da se negiranje genocida itekako treba inkriminirati. Oponenti inkriminiranju negiranja genocida zalažu se da sloboda javnog izražavanja ne smije biti ograničena ni u koj mjeri, ni na koji način. No, drugo je pitanje da li se negiranje genocida može smatrati zloupotrebom slobode izražavanja, i da li je negiranje genocida kao takvo pravno zaštićeno slobodom izražavanja.
Na radionici je bilo oko 30 izravnih učesnika, najviše sa univerziteta u Engleskoj, a nešto manje sa područja kontinentalne Evrope: Njemačke, Italije, Francuske, Irske, te Bosne i Hercegovine i Ruande. Pored teoretskoga uvoda, prezentirani su i case studies, odnosno primjeri Njemačke, Francuske, Ruande, Rusije, te Bosne i Hercegovine glede problema negiranja genocida i što učiniti, odnosno kako pronaći najbolju soluciju u traženju adekvatnog odgovora na navedeni problem.
Na kraju radionice je ponuđena ideja da se svi radovi prikupe i objave na jednome mjestu, da li u posebnome referentnome časopisu ili u vidu zbornika radova sa ovoga skupa. Organizatori će sve učesnike blagovremeno obavijestiti o ovome, odnosno o dostavljanju finaliziranih referata radi recenzije i eventualne objave.
U konačnici, uspostavljeni su kontakti sa skoro svim učesnicima radionice, dok im je Mr. Omerović i u slobodnim razgovorima prezentirao trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini glede negiranja, ne samo genocida, nego i ostalih zločina protiv čovječnosti i međunarodnoga prava u Bosni i Hercegovini. Organizatori i učesnici radionice poželjeli su kolegama sa Instituta daljnji uspjeh u znanstvenome istraživanju i radu, te uspostavu daljnjih kontakata glede razmjene rezultata istraživanja i povezivanja znanstvenika iz cijeloga svijeta. Na kraju radionice, iskorištena je prilika da, na svečani način, organizatorima radionice budu uručena neka od izdanja Instituta koja su prevedena i objavljena na engleski jezik.

28. septembar 2010.

U Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu je u utorak 28. septembra pred brojnim auditorijem upriličena promocija knjige “Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi", koju je nakon višegodišnjih naučnih istraživanja izdao Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Autori knjige, koja je promovirana pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva, a sadrži imena ubijene djece sa svim identificiranim podacima i fotografijama, su: prof. dr. Smail Čekić, prof. dr. Muhamed Šestanović, Merisa Karović i Zilha Mastalić-Košuta.
Knjigu su zajedno pripremili Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992– 1995. U ime Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava prisutnima se obratio dr. Bećir Macić koji se posebno zahvalio na svestranoj podršci koju je pružala, te i dalje pruža Gradska uprava grada Sarajeva, a posebno njen gradonačelnik prof. dr. Alija Behmen. Dr. Macić se najiskrenije zahvalio roditeljima ubijene djece, Udruženju roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, te Ministarstvu obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo i Ministarstvu za boračka pitanja Kantona Sarajevo na finansijskoj i drugoj podršci u realizaciji ovog projekta, uz uvjerenje da će i dalje biti zajedno na realizaciji ovih projekata od značaja za grad Sarajevo i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Dr. Macić je istakao da su podaci u ovoj knjizi samo jedan od segmenata zločina počinjenih u opkoljenom Sarajevu. Podsjetio je da je opsada Sarajeva najduža opsada jednog grada u historiji. Ova opsada, dodao je, stvorila je specifične uvjete života, budući da je oko 340.000 ljudi bilo pod stalnom artiljerijskom i snajperskom paljbom.
U ime Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992–1995. skupu se obratila gospođa Ajša Pekez, majka jednog od 524 ubijene djece, koliko je obuhvaćeno ovom knjigom – jedanaestogodišnje Tine. Ona je govorila o mučki prekinutom djetinjstvu, licemjerstvu Međunarodne zajednice i njenih konvencija o djeci kao zaštićenoj kategoriji, o smrti nakon smrti, vrijednosti ove knjige koja je sistemski izložila podatke. „Ne trebamo govoriti o broju ubijene djece, on se još utvrđuje, jer jedno ubijeno dijete je kao sva djeca svijeta", naglasila je gospođa Pekez.
Promotori knjige bili su akademik Vladimir Premec, prof. dr. Šaćir Filandra i prof. dr. Mirko Pejanović, a moderator promocije bio je prof. Gradimir Gojer, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo.
Gospodin Gradimir Gojer, moderator promocije ove knjige koja ima izuzetnu važnost za daljnja istraživanja o opsadi Sarajeva koja je trajala 1479 dana, na samom početku je kazao da bi upravo ova djeca danas bila najljepši predio Sarajeva i BiH. „Ubijena djeca djelo su planetarnog zločina, djelo koje su učinili neljudi", kazao je Gojer. Dodao je da knjiga ne čuva samo uspomene, ona i upozorava, a iz nje se čuje vrisak čovječnosti.
Opći stav promotora je da se radi o izvanredno značajnom djelu koje istražuje jedan od segmenata stradanja civila – dječiju populaciju. Istraživački tim je konsultovao značajnu dokumentaciju, tako da se radi o knjizi koja na sistematski način prikazuje zločine koji su izvršeni u opsadi Sarajeva. Ovo istraživanje treba dalje nastaviti, proširiti ga na stradanje svih civila u Sarajevu. Predloženo je da Skupština grada Sarajeva dodijeli ovoj knjizi jednu od nagrada.
Akademik Vladimir Premec je govorio o spomeniku koji je podignut ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992–1995. godine na kojem otisci stopala u bakrenoj podlozi podsjećaju na dječiju igru. „Ova djeca, kontradiktorno smislu igre, izgubila su svoj život igrajući se. Najefektnije bismo šutnjom, a ne govorima, mogli odati počast uspomenama, personalitetima, gradu i našem zajedničkom životu", naglasio je Premec. On je podsjetio i na nekoliko ubijene djece čiji su roditelji dali izjave zapisane u ovoj knjizi. Prisjetio se i djece koja su prilikom transporta iz Doma za nezbrinutu djecu "Bjelave" stradala u autobusu.
Prof. dr. Šaćir Filandra također je govorio o knjizi i potcrtao da su pogledi ubijene djece s fotografija najdominantniji dio ove publikacije. „Oni kao da nas nešto pitaju. Dužni smo im objašnjenje za izgubljene snove, nedovršene mašte, prekinute priče, skrivene igračke, probušene fudbalske lopte", kazao je profesor Filandra dodajući da ni ovaj put nećemo dobiti odgovor na pitanje zašto su ubijana djeca. Međutim, kazao je da je ovaj zločin djelo plana, strategije i jasne namjere da se sasvim određeni ljudi ubiju. Tu se, kaže on, nije radilo o nekom nacionalističkom ludilu, nego o ideološkoj pretpostavci koja se realizirala zločinački.
Prof. dr. Mirko Pejanović podsjetio je da je 90 % ubijenih ljudi u Sarajevu ubijeno granatiranjem, a da su civili bili mete konstantne artiljerijske i snajperske paljbe. Pozvao je grad Sarajevo, koji je izdvojio značajna finansijska sredstva za ovo istraživanje, da pomogne i daljnjim istraživanjima o ovoj temi, jer se priča o ubijenoj djeci i opsadi Sarajeva ne završava ovom publikacijom.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992–1995, istakao je da se razmatra mogućnost pokretanja sudskih postupaka protiv odgovarajućih izvršilaca zločina nad djecom Sarajeva u opsadi.
Promocija je bila popraćena prigodnim poetskim recitalom (glumac Amar Selimović) i muzičkim numerama (klavir, Aida Mušanović). Roditelji ubijene djece su dobili besplatan primjerak knjige, što je mali dio zahvalnosti za njihovo učešće u ovom projektu posebno u smislu davanja podataka i određene dokumentacije o svojoj ubijenoj djeci. Bez njih zaista ne bi bilo ni ove knjige. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava zahvaljuje im na njihovoj saradnji i što su uspjeli prevladati emocije, tugu i bol, te govoriti o njihovoj velikoj tragediji.
Na kraju, potrebno je istaći da naučni angažman Instituta na istraživanju ubijene djece Sarajeva u opsadi ovom knjigom nije završen. Rezultati istraživanja o ostaloj ubijenoj djeci bit će prezentirani u drugoj knjizi.

14. septembar 2010.

Genocid, kao najteži oblik zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, usmjeren na destrukciju ljudskog roda, u stalnom je fokusu naučne i stručne misli. U vezi sa tim, kompetentne vladine i nevladine organizacije organizuju različite skupove, na kojima se prezentiraju najnoviji istraživački rezultati u ovoj oblasti. Tako je, u organizaciji INTERNATIONAL NETWORK OF GENOCIDE SCHOLARS od 28. juna do 1. jula, na University of Sussex, u Brightonu održana “2ND GLOBAL CONFERENCE ON GENOCIDE” (Druga globalna konferencija o genocidu) na temu: “GENOCIDE AS ACTUALITY AND ARTEFACT: CONVERSATIONS BEETWEEN PAST AND PRESENT IN THE PREVENTION AND PUNISHMENT OF GENOCIDE” (“Genocid kao aktuelnost i činjenica: konverzacije između prošlosti i sadašnjosti u prevenciji i kažnjavanju genocida”).
Na Konferenciji je svoje referate prezentiralo oko 100 eminentnih istraživača genocida iz cijelog svijeta, koji su se odnosili na raznovrsna područja gdje je ovaj zločin izvršen, te ostale aktuelne aspekte. Radilo se o poznatim svjetskim istraživačima genocida, kao što su: Jürgen Zimmerer (University of Sheffield), Martin Shaw (University of Sussex), Martin Stern (Idepedent Scholar), Robin Schott (Danish Institute for International Studies), Manus Midlarsky (Rutgers University), Alex Hinton (Center for the Study of Genocide, Conflict Resolutions, and Human Rights), Mohamed Elewa Badar (Brunel University), Nigel Eltringham (University of Sussex), Greg Kent (Roehampton University), Zdenek Kavan (University Sussex), Carlo Pinetti (Independet Scholar), Jose Luis Pérez Trivino (Pompeu Fabra University) i mnogi drugi.
S obzirom na profesionalno opredjeljenje učesnika Konferencije (historičari, pravnici, politolozi, psiholozi, sociolozi, antropolozi i dr), problematika genocida je obrađena sa interdisciplinarnog stanovišta, čime se svestranije elaborira ovaj zločin i prezentira njegova suština. Između ostalog, teme ovog velikog naučnog skupa su teritorijalno obuhvatile Ruandu, Palestinu, Darfur, Pakistan, Bocvanu, Centralnu i Južnu Ameriku, Subsaharsku Afriku, Izrael, Grčku, Njemačku, Indoneziju, Hrvatsku, Rusiju, Zambiju, Kambodžu i Bosnu i Hercegovinu. Tematika Konferencije je bila podjeljena u više panela.
Obuhvaćen je širok spektar pitanja koja su prezentovana, kao što su: djeca i omladina u postgenocidnom periodu, odgovornost države u prevenciji genocida, komparativno predstavljanje genocida, vizuelno predstavljanje kvantitativnih genocidnih podataka, pedagogija genocida, autohtoni narodi i genocid, priznanje genocida, asimilacija i antisemitizam, holokaust, prošlost i budućnost nakon genocida, predstavljanje žrtve u umjetnosti, literaturi i drugim medijima, ponovna izgradnja života preživjelih, portret modernog zločinca, izvršioci genocida, masovna ubistva, vizuelne predstave genocida, deportacija “nepoželjnih” demografskih grupa, etnička inžinjerija, pravo i genocid, zaštićene grupe, nasilje u ratu, diplomatija genocida, genocid i namjera, genocid i spol, tranziciona pravda, suđenje za zločine, masovno nasilje; pomirenje, pravda i identitet nakon genocida, slučaj unutarnjeg raseljavanja, pravo na istinu: između reparacje i naknade, odgovori na genocid.
Iz Bosne i Hercegovine je na Konferenciji učestovalo 13 naučnih saradnika Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, što pokazuje da su aktuelna pitanja zločina genocida, izvršenog na kraju XX stoljeća nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini bila kvalitetno i kompetentno predstavljena. Predstavnici Bosne i Hercegovine su izložili sljedeće referate:

-Mr Enis Omerović, NAMJERA ZA GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI;
-Mr Sabina Subašić Galijatović, SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE ŽENA U BOSNI I HERCEGOVINI – INSTRUMENT ZLOČINA GENOCIDA;
-Lejla Čović, SUDSKA PRAKSA ICTY U PROCESUIRANJU ZLOČINA GENOCIDA.
-Prof. dr. Smail Čekić, SRPSKI VELIKODRŽAVNI PROJEKT I GENOCID NAD MUSLIMANIMA;
-Merisa Karović, MASOVNI ZLOČINI U SARAJEVU U PERIODU OPSADE 1992 – 1995.;
-Zilha Mastalić, ZLOČIN NAD DJECOM U SARAJEVU U VRIJEME OPSADE 1992 – 1995.;
-Mr. Husejin Omerović, GENOCID PROTIV BOŠNJAKA NA PODRUČJU OPĆINE VLASENICA;
-Mr. Amir Kliko, SRPSKI KONCENTRACIONI LOGORI U BOSNI I HERCEGOVINI U 1992. SA POSEBNIM OSVRTOM NA BOSANSKU KRAJINU.
-Mr Meldijana Arnaut, INSTRUMENTALIZACIJA JAVNOSTI – LISTA SRPSKE DEMOKRATSKE STRANKE BOSNE I HERCEGOVINE U PRIPREMANJU GENOCIDA;
-Doc. dr. Rasim Muratović, GENOCID U BOSNI PREZENTIRAN U NORVEŠKIM MEDIJIMA;
-Mr. Sabahudin Šarić, VELIKOSRPSKA IDEOLOGIJA I PORICANJE GENOCIDA U SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UN-a, JULA 1995.
-Prof. dr. Bećir Macić, PREVENCIJA GENOCIDA U POSTGENOCIDNOM PERIODU U BOSNI I HERCEGOVINI;
-Prof. dr. Muhamed Šestanović, PREDIKCIJA ZLOČINA GENOCIDA.

Kao što se može vidjeti, istraživači Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu dokumentovano su upoznali učesnike Konferencije sa srpskim velikodržavnim projektom i planiranjem genocida, namjerom za genocid u Bosni i Hercegovini, silovanjima i seksualnim zlostavljanjem žena u Bosni i Hercegovini, praksom ICTY – a u procesuiranju zločina genocida, masovnim zločinima u Sarajevu u vrijeme opsade 1992-1995., posebno nad djecom, zločinima na pojedinim područima Bosne i Hercegovine (Vlasenica, Bosanska krajina), poricanjem genocida u Srebrenici kroz velikosrpsku ideologiju, instrumentalizacijom sredstava informisanja u pripremi genocida (primjer: Javnost-list SDS), prezentiranjem genocida u norveškim medijima, te predikcijom i prevencijom tog zločina.

Imajući u vidu navedene teme, očigledno je da je najšira naučna javnost upoznata sa zločinom genocida, izvršenim u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća, njegovim korjenima, uzrocima, ciljevima, razmjerama, oblicima i načinima izvršenja, te posebno sve učestalijim negiranjem, što je od izuzetnog značaja za pravilno razumijevanje događaja u Bosni i Hercegovini, a što još više obavezuje istraživače genocida da rezultatima naučnih istraživanja na razne načine, u raznim periodima i na raznim mjestima, saopštavaju naučnu istinu, kojom će, pored ostalog, onemogućavati i sužavati prostor djelovanja kvazi istraživača i falsifikatora. Institut je predstavio određena svoja izdanja, što je izazvalo veliko interesovanje kod učesnika Konferencije.
Ova Konferencija je doprinijela daljem predstavljanju i afirmaciji Instituta i njegove istraživačke djelatnosti. Na Konferenciji se pokazalo da su istraživači Instituta iskazali visok stepen naučno-teorijskog i metodološko-istraživačkog znanja, iskustva i osposobljenosti da, primjenom naučne metodologije i metoda naučnog istraživanja, istražuju sve bitne segmente i aspekte genocida, kao jedne od najsloženijih društvenih pojava.

14. septembar 2010.

16.06. 2010. godine kod Spomen obilježje šehidima i poginulim borcima MZ Semizovac, Svrake i Gora održan je godišnji skup porodica nestalih općine Vogošća. Kroz logore na prostoru Vogošće (Planjina kuća, Nakina garaža i Bunker kod Sonje) prošlo je oko 800 ljudi, žena i djece. Skoro polovina njih je ubijena ili odvedena u nepoznatom pravcu. Do sada je u više masovnih i pojedinačnih grobnica ekshumirano 228 onih koji su ubijeni. Još 63 Vogošćana je odvedeno u nepoznatom pravcu i o njihovoj sudbini se ni dan danas ništa ne zna. Broj onih za kojima se još uvijek traga je znatno veći jer su na prostoru Vogošće nestala i brojna druga lica iz Hadžića, Nahoreva, Ilijaša, Sokoca, Olova i drugih mjesta koja su tokom minulog rata bila prinudno zatvarana. Samo sa područja MZ Svrake 25 lica se još uvijek vode kao prisilno nestala.

Pored predstavnika porodica nestalih općine Vogošća, boračkih udruženja i Općine Vogošća ovom skupu su prisustvovali i prof. dr. Smail Ćekić, direktor Inmstituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, mr. Sci. Sabahudin Šarić, viši stručni saradnik Instituta. U ime Instituta prisutnima se obratio mr. Sabahudin Šarić. On je tom prilikom između ostalog istakao: „S obzirom da je genocid sastavni dio historije Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, Bošnjaci iz svih dosadašnjih genocida moraju izvući historijsku pouku i poruku. U nastojanju da se izbjegne i prekine ponavljanje genocida, potrebno je o tom najtežem obliku zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava utvrditi istinu (korijene, uzroke, ciljeve, namjere i razmjere) odnosno naučno istražiti genocid. Istražujući genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, mi istovremeno dižemo glas protiv genocida i upućujemo poruku koja će bitno utjecati i djelovati na svijest i moral moćnika, kako bismo spasili, prije svega sebe i svoju djecu, a onda i savremeno čovječanstvo, očuvali najviše ljudske vrijednosti, ljudske slobode i živote svih, a posebno malih, slabih i nemoćnih ljudskih grupa, zajednica i naroda.“

27. maj 2010.

U sklopu svoje redovne jednogodišnje studijske turneje u Bosni I Hercegovini na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 27. maja 2010. boravila je grupa studenata – dodiplomaca i profesora sa američkog univerziteta iz Sjevernog Wisconsina. Oni su ovom prilikom razgovarali sa rukovodstvom i saradnicima Instituta o najznačajnijim pitanjima iz domena rada ove naučne ustanove, njenim istraživačkim rezultatima, izdavačkoj djelatnosti i daljim aktivnostima

Kao najznačajniji rezultati dosadašnjeg rada Instituta, gostima su prezentirani: izrada i unapređenje metodologije naučnog istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, razrađivanje i usavršavanje naučnih i stručnih postupaka, brojna naučna i stručna istraživanja, organizovanje više naučnih skupova, izlaganje saradnika Instituta na tim skupovima, relevantni rezultati iz domena rada Instituta.

U sklopu svog 18-godišnjeg rada, na osnovu relevantne dokumentacije, naučno-interdisciplinarnim pristupom, kao bitne činjenice, Institut je utvrdio da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena klasična oružana agresija, odnosno zločin protiv mira i sigurnosti čovječnosti, što znači da se radi o međunarodnom oružanom sukobu, te da je tada je na okupiranim teritorijama Republike Bosne i Hercegovine i gradovima u opsadi nad Bošnjacima izvršen najteži zločin – zločin genocida. .

Nakon predstavljanja Instituta, njegovog rada i rezultata vođena je sadržajna rasprava koja je inicirana brojnim pitanjima od strane američkih studenata i profesora. Oni su se naročito interesovali za silovanje i druge seksualne zločine u Bosni i Hercegovini tokom agresije, istraživanjima ovog fenomena, posebno u pravcu pomoći žrtvama, te integraciji u društvo djece rođene nakon silovanja. Predočeno im je da je u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu silovanje bilo dio ratnog plana, jedna od genocidnih radnji, masovan i dobro projektovan zločin na bošnjačku porodicu i porodični sistem

Uvaženi gosti su željeli da saznaju uzroke, korijene i raspada jugoslovenske države, koja je egzistirala nakon Drugog Svjetskog rata. U vezi s tim odgovoreno im je da taj proces treba posmatrati u kontekstu sveopšte krize socijalizma, decenijske indoktrinacije posebno srpske populacije, pa dijelom i uticaja spolja, sa napomenom da to nije izraz, kako neki ističu, vjekovnih mržnji na ovome prostoru.

U slijedu interesovanja gostiju je i pitanje o eventualnoj saradnji Instituta sa određenim institucijama iz Banja Luke. Odgovoreno im je da slična naučna institucija kao ovaj Institut ne djeluje u Banja Luci jer se tamo radi o jednom broju vladinih organizacija koje rade operativne poslove na traženju nestalih, te više nevladinih organizacija, koje su pod uticajem aktuelnog vladajućeg establišmenta. Ipak, postoji određeni dijalog na nekim naučnim skupovima, pri čemu su i dalje evidentne razlike u značajnom broju pitanja, kao što su: priroda i karakter rata u BiH, oblici i načini zločina, posebno genocida nad bošnjačkom nacionalnom zajednicom, broj žrtava itd.

Gosti su se zahvalili domaćinima – Instituta na prijemu i veoma konstruktivnom i edukativnom razgovoru, koji im je ponudio mnoštvo dragocjenih podataka i činjenica, poklonivši određene odjevne predmete sa antigenocidnim parolama. Domaćin je uzvratio sa jednim brojem izdanja na engleskom jeziku o agresiji na RBiH, opsadi Sarajeva i presudi Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine.

12. mart 2010.

Studenti američkog Univerziteta Nova Southeastern University zajedno sa profesorom dr. Gary Gershmanom posjetili su 12. marta 2010. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Direktor ove naučne ustanove Prof. dr Smail Čekić i saradnici Instituta su upoznali goste o nastanku, razvitku, rezultatima i planovima ove naučno-istraživačke i edukativne ustanove.

Pri tome je posebno istaknuto da je Institut formiran 1992., naučno i sistematski sa interdisciplinarnog stanovišta, pribavio, sredio i obradio i analizirao brojne izvore različite provenijencije, te na sistematičan način izložio i predstavio rezultate naučnih istraživanja naučnoj, stručnoj i široj javnosti. U tom kontekstu je istaknuto da je Institut uspješno organizovao akademske rasprave u formama naučnih konferencija, savjetovanja, naučnih okruglih stolova, debata, seminara i sl., što je publikovano u zavidnoj izdavačkoj djelatnosti. Kao dva ključna aspekta istraživačke djelatnosti Instituta prezentirano je da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena klasična agresija, odnosno zločin protiv mira, te uz ostake zločine i genocid nad Bošnjacima.

Američki studenti su se posebno interesovali o agresiji Srbije na Bosnu i Hercegovinu, pripremama, planovima i izvršenje zločina genocida nad Bošnjacima, uzrocima disolucije SFRJ, odgovornosti UN i međunarodne zajednice za događaje u Bosni i Hercegovini 1992-1995, ulozi novinara u javnom podstrekavanju i negiranju agresije i genocida i dr.

Prof. dr Smail Čekić i saradnici Instituta su odgovorili da je Srbija, polazeći od svog velikodržavnog projekta planirala, pripremala i izvršila agresiju na nezavisnu, međunarodno priznatu državu BiH, članicu UN. U vezi sa tim, razijen je ustavni koncept odbrane SFRJ, smanjena i razoružana TO BiH, JNA transformisana u velikosrpsku vojsku, postignut dogovor o podjeli BiH, organizovana i naoružavana peta kolona u BiH, čime su stvorene pozicije za agresiju i genocid nad Bošnjacima.

Kad je riječ o UN i međunarodnoj zajednici, UN nisu dozvolili korištenje kolektivnog prava na odbranu BiH, uvele su Bosni i Hercegovini embargo na oružje, te nisu intervenisale tamo gdje su za to postojali uslovi.

Dogovoreno je da se uspostavi saradnja između Instituta i ovog američkog Univerziteta, posebno u pogledu realizacije zajedničkih projekata, organizovanja naučnih skupova, kao i predavačke aktivnosti na ovim ustanovama.

Gostima su uručena izdanja Instituta, sa najznačajnijim istraživačkim rezultatima ove naučno-istraživačke i edukativne institucije.